Krčki most

U visinu mjeri 67 metara u dužinu 1430 metara. Što je to? Odgovor na to pitanje ste našli već u naslovu. Pa svejedno, taj veličanstveni, dvotračni cestni most, koji povezuje otok Krk s obalom kod Kraljevice, bio je otvoren 19. srpnja 1980 godine. Most je formirao Ilija Stojadinović, a počeli su ga graditi 1976 god pod pokroviteljstvom predsjednika Socijalističke Federativne republike Jugoslavije, maršala Josipa Broza Tita. Iz tog razloga je prije taj most bio Titov most. Most je postao svjetski poznat, bio je betonski luk, koji doseže do otoka Sveti Marko, u vremenu gradnje najdalji betonski luk na svijetu, mjerio je 390 metara i bio je za 85 metara dalji od najdužeg mosta u Sydneyju. Svake godine bi taj najpoznatiji most na hrvatskom prešao oko milijun i pol automobila. Taj dio na kojem je izgrađen most je sa sjeverne strane izloženi udaru bure, zbog čega se most ponekad zatvori. Zatvaranje mosta je vidljivo iz semafora, koji se u slučaju moćne bure oboji crveno. Sveti Marko je najsjeverniji otok u zaljevu Rijeka. Zbog svog važnog položaja, prijevoz između kopna i Krka, je otok poznat još iz antičkih vremena i inače pod imenom Almis, što znači plodan. U srednjem vijeku su ga preimenovali Omiš. Danas je najpoznatiji po tome, da se pored njegove južne padine vodi Krčki most. Sveti Marko je u obliku trokuta, strmi otočki greben se uzdiže od sjeverozapada prema jugozapadu, gdje je nad mostom najviši vrh otoka Glava, na 104 metara. Na sjevernom rtu Brodac se nalazi svjetionik, na zapadnom tjesnacu prema Omišalju se nalazi niži otok Selehovac. Istočna i jugozapadna obala su strmi i nedostupni, sjeverozapadna je malo lakše dostupna. Gornji otočki greben je većinom gol i kamenit s rijetkom travom i grmljem. Otok je sad u velikoj mjeri nenaseljen, osim stražnjih stupova uzduž mosta, povremeno ga obilaze ribari i turisti.

Postoji također hipoteza, da je bio još u rimsko doba tu postavljen drveni most, ali je ta ideja srušena, budući da je bila zabilježena bura, koja je preko područja puhala preko 220 km/h. Ako smo realni onda shvatimo, da je skoro nemoguće, da bi drvena konstrukcija mosta preživjela silu tolike brzine bure. Prve realne ideje o izgradnji mosta, su se pojavile 1918 godine od strane poduzetnika iz Rijeke, koji su željeli raširiti svoje poslove, preseliti se na otok Krk i izgraditi luku u Malinskoj. Tada se taj projekt nije realizirao, zato što je bila u to vrijeme slabija ekonomska situacija. Pred izgradnjom mosta su otok s cjelinom povezivali trajekti na kratkoj liniji Črišnjeva-Voz. Voz je bio zaljev, gdje su mnogi ljudi veoma rado plivali, veliki užitak je bio u zaljev prijedriti sa jedrilicom. Kad je u zaljev došao ili iz njega otišao trajekt, za sobom je puštao valove, koji su razveseljavali mjesne plivače. Voz je bio pred izgradnjom mosta veoma važan centar, jer je to područje na Krku, koji se nalazi najbliže kontinentu. Danas je zaljev Voz poznat posebno po obilasku autobusa, koji ovdje na oglednu točku najbliže Krčkom mostu dovedu turiste. Ako želite izbliza pogledati Krčki most, zaljev Voz je najbolji izbor. Iz glavne ceste morate zaviti prema zračnoj luci Rijeka, a ispred njega, na manjem kružnom toku, držite se lijeve strane i zavijte prema Vozu. Vozite se po asfaltiranoj cesti koja vodi do kraja zaljeva, gdje možete parkirati svoje prijevozno sredstvo. U zaljevu se može vidjeti nekoliko naselih brodova, napušten restoran i dva stara napola uronjena trajekta, koji nas podsjećaju na vrijeme kad je tu bilo puno života. Danas u zaljevu možemo vidjeti također nekoliko kupača, međutim ni jedno mjesto nije previše natrpano. Iznad uvale nalazi se kraći put uz koji se uz dizanje vidi više lijepih pogleda na Krčki most i brodove, koji postaju manji i manji. Danas se na području zaliva Peškara na drugoj strani zaljeva Voz, odvija neka industrijska djelatnost, koja je uzrokovala da je bitan dio tog veličanstvenog zida porušen ili iscrpljen skoro do morske razine. Iznad tog zida možete ići po putu odakle se lijepo vidi cijeli pogled na uvali, više i više se udaljavate od tih cisterni, daleko od mirisa katrana i benzina, tada se ponovo pokaže već poznati stari kameni Krk, gdje sunce i vjetar skoro nikad ne odmaraju. Zbog te ne previše lijepe pokrajine je bilo zanimljivo vidjeti ovce, koje su životarile uz malo zelenja. Cesta završava kod svjetionika, koji je u posebnoj vlasti zato pristup u njega nije moguć. Možete se odlučiti također za plivanje, ili se prošetate od svjetionika desno, gdje se da dobro plivati. Voda je na tom djelu hladnija kao i drugdje po otoku. Tamo je također moćniji tok, koji  čini da je more relativno čisto jer prema mostu odnese po neku plastičnu vrećicu, uže ili komad drveta.
 
Kada smo šetali kroz cijelo područje, obuzeo me je osjećaj, kao da se na tom dijelu otoka zaustavilo vrijeme. Nekad poznati zaljevi puni života danas su ostali sjećanja u pustoj, napuštenoj okolini. Čini mi se da bi morali u taj dio ponovo uložiti nešto energije te ga oživjeti, što uopće ne bi bilo teško, jer uvala Voz sa svojim predivnim i jedinstvenim pogledom na poznati Krčki Voz ima veliki potencijal.