Vrbnik

Vrbnik je mali, povijesni gradić na otoku Krku, koji se uzdiže iznad mora i preuzima sve svoje posjetitelje svojom šarmantnom umjetničkom ljepotom.

Naravno, nisu zaboravili i na ljubitelje sportskih aktivnosti. Vrbnik, među ostalim ima dosta dobro obilježene planinarske staze, koje su okružene jedinstvenim krajolikom i plodnim vinogradima. Tomaž i ja odlučili smo da ćemo ići iz uvale Potovšće do mjesta Vince i usput pogledali još uvalu Sršćica. Lijepa asfaltna cesta s prekrasnim pogledom na Vinodolski kanal, nas je dovela do uvale Potovšće sa velikim parkingom, koji se nalazi uz prekrasnu plažu. Tu smo parkirali auto i krenuli na desni rub plaže, gdje smo skrenuli lijevo na stazu koja se uzdiže iznad uvale. Marljivo smo slijedili znakove i strelice koje nas očito vode iznad uvale Sv. Jurija (vide se ostaci crkvice).

uvala sv. Jurija

Nakon otprilike dva km uređene staze koja se uzdiže iznad uvale, stigli smo do raskršća na kojem možete krenuti lijevo do uvale Sršćica, do koje traje još oko 10 minuta ili na desno do mjesta Vinci. Tomaž i ja smo odlučili smo da ćemo posjetiti uvalu, kad ćemo se vratiti natrag. Od raskrižja do Vinca vidjeli smo nekoliko kamenih kuća, gdje smo sreli i stado ovaca. Za razliku od stvarno ugodnog putovanja po planinskoj stazi, sada nas odjednom čekao neprijateljski put na jednoj strani oštrih stijena, u društvu trnja s jedne strane, i električna ograda na drugoj strani. Insistirali smo još neko vrijeme i borili se sa stijenama dok Tomaž nije slučajno uhvatio električnog pastira, koji je neočekivano funkcionirao. Budući da ga je stresla struja, izgubili smo volju za taj put. Malo smo se još potrudili da smo preko stijena vidjeli područje Vinca gdje se i danas nalaze ostaci crkve sv Nikola iz 15. st. Vjerujem da je izvorno, kada je označena, to bio vrlo zanimljiv i zabavan put. Ali nažalost sada tamo je električna ograda, koja je po mom mišljenju, tamo samo iz razloga da se zatvara put.

Električna ograda, koja ide točno usred označene staze.

Malo razočarani situacijom smo se vratili po putu trnja i oštrih stijena natrag. Usput smo sreli  stado ovaca i primijetili velike crne bube i bogomoljke. Nakon otprilike dva km smo još jednom došli na raskrižje i krenuli u obilazak zaljeva Sršćica. Kad smo se približili plaži nas je znatiželjno gledao ovan, koji se vrlo brzo odmaknuo i pridružio stadu. Uvalom je baš tada zaokružio brod. Ogled uvale brodom je također vrlo zanimljivo iskustvo, jer možete promatrati mnoge skrivene špilje, koje se nalaze u stijenama. Ove šupljine ponekad se služile kao sklonište za ribare i plovila i skrovišta za raznu opremu i hranu. Kažu da su se tu skrivali gusari i lopovi – osobito u vrijeme rata.

Nakon posjeta uvali Sršćica vratili smo se na parkiralište. Za nažalost ne sasvim završen put, zajedno 8km dug, mi smo trebali oko dva i pol sata. Unatoč činjenici da nismo došli na cilj put smo uzeli kao uspješno završen jer možemo sada u vodiču zapisati da ne možete ići na taj put zahvaljujući novo-instalirane električne ograde.

Kad smo se vozili prema apartmanu, za nagradu primili smo prekrasan zalazak sunca iznad Vrbnika.

Vrbnik uz zalazak sunca