Košljun je mali otočić s velikom dušom
Otok Krk uz jugozapadnu obalu prolaznicima pokazuje svoj predivan mali otočić Košljun. Međutim, unatoč svojoj veličini uopće nije tako mali, jer se na samo 68.500 kvadratnih metara ponosi s više od 400 različitih biljnim vrstama ( što je više nego što ih imaju otoci Velike Britanije), od tog je bilo na njemu registriranih151 različitih vrsta gljiva. 65% otoka pokriveno je bogatom šumom, koja je namijenjena mirnim šetnjama, meditaciji, istraživanju, divljenju te relaksaciji posjetitelja, te tamo nastanjenim redovnicima, koji žive u Franjevačkom samostanu iz petnaestog stoljeća. Danas je dio samostana namijenjen muzeju, u kojem između ostalih čuvaju zbirku narodnih nošnji te rijetke primjerke glagoljičkih rukopisa.
Postoji i legenda o nastanku otoka. Kažu, da je nekad u toj uvali nije bilo mora, nego polje, koje je bilo u vlasništvu dvojice braća. Jedan od njih bio je slijep. Zemlju su braća obrađivali zajedno, međutim kada je došlo vrijeme branja usjeva i dijeljenja žetve, slijepi brat bio je pokraden. To je naljutilo Boga, zato je polje potopio u more, a ostala je samo posjed i kuća slijepog brata. Taj posjed danas je otočić Košljun.
Otok Košljun danas je među turistima vrlo popularan, prije svega zbog svog bogatog kulturnog naslijeđa i posebne atmosfere, koja je nastala zbog Franjevačkih redovnika i njihovog samostana. Naravno da smo ga u istraživačkom duhu posjetili i mi s Tomažem. Otok leži u zaljevu Puntarska draga i na nj se možete uputiti javnim prijevoznim sredstvom. Za oko 20 kuna će vas taxi-boat odvesti na otok te nazad. S kapetanom broda smo se dogovoriti za vrijeme povratka, koje ne utječe na cijenu. Kad smo došli na otok, prva stvar koju smo ugledali, bio je kip Svetog Franje Asiza s udomaćenim vukom, koji simbolično prikazuje kako divlja priroda postane čovjeku prijatelj – upravo to se dogodilo s prirodom na otoku Košljun. Šuma zimzelenih hrastovih stabala pravi sklonište i štiti samostan te spašava plodnu zemlju, koja bi inače bila otpuhana zbog vjetra ili potopljena zbog kiše. Zbog toga bi otok bio zapušten i bez života, kao i većina drugih otoka na Jadranskom moru. Zato što je cijeli otok uređen kao muzej, za njega je bilo potrebno plaćati ulaznicu (20 kuna), od kojih danas žive tamošnji redovnici. Na otoku se u istu svrhu pripremaju i različiti događaji, koncerti i izložbe.
Napis “Mir i dobro” na glagoljici
Ispred ulaza u samostan na glagoljici je napisano ”Mir i dobro”, s tom izrekom i redovnici pozdravljaju svoje posjetitelje. Šetali smo kroz muzej i pogledali predivne povijesne rekvizite. Očarana sam bila sašivenim nošnjama i svom ručno izrađenom robom, te zamišljala koliko energije bilo je potrebne, da sašiju ili stvore nešto tako lijepo. Onda smo šetali po stazici kroz šumu, do ruba otoka, iz kojeg se vidjela marina Punat – najveća marina na otoku Krk. Onda smo šetali po stazi, koja se odvijala uz rub otoka. Sve je mirisalo po prirodi, i sunce je sijalo na raznovrsno prelijepo cvijeće koje raste na otoku. Došli smo do travnjaka, gdje su bile posađene prelijepe masline, onda smo se šetali među starim zidovima te gledali kipove, postaje križnog puta, grobove i kapelice, koje su bile raspoređene po kutovima bogate šume. Za kraj uputili smo se još u muzej, gdje je trgovina sa spomenicima, posebno su mi se svidjeli ručno izrađeni privjesci s glagoljičkim slovima ugraviranim u drvo. Jednog sam za uspomenu kupila i sama. Došlo je dogovoreno vrijeme odlaska i pokupio nas je pravi turistički brod na kojem smo bili nas dvoje i šofer. Uz zvuke dalmatinskih pjesama polako smo otišli nazad prema kopnu.
Marina Punat : najveća marina na otoku Krk
Otok Krk, Košljun
Posjetom otoka bili smo jako zadovoljni. Ako želite kombinirati povijest, kulturu i prirodu, to je mjesto vrijedno obilaska.
